Iz brošure o uzgoju konja, objavljene 1933. godine, čiji je koncept pitanja i odgovori o uzgoju konja, izdvajamo nekoliko pitanja i odgovora koji se tiču pasmine bosanskog brdskog konja. Četiri pitanja i odgovora odnose se na karakteristike konja, razlike među tipovima i privrednim vrijednostima, a dok se u dva pitanja spominje ergela u Goraždu u kojoj se tada gajio bosanski brdski konj.
Pitanja i odgovore prenosimo u cjelosti:
- Kako dijelimo pasmine po njihovu postanku?
U iskonske (primitivne) i uzgojne (kulturne) pasmine. Primitivne pasmine nastale su kroz stotine godina bez sustavne suradnje čovjeka sačuvavši svoju iskonsku formu. Među ove spada bosanski, hercegovački, makedonski i posavski konj. Među kulturne pasme, koje je uzgojio i usavršio sustavnim stručnim radom čovjek, spadaju sve ostale pasmine. (str. 12.)
- Koji su glavni tipovi domaćeg konja?
Nizinski (ili posavski) i brdski (ili bosanski, hercegovački i makedonski) konj. (str. 12.)
- U čemu se ovi tipovi razlikuju?
Posavski se konj gajio oduvijek u ravnici, gdje su životne prilike povoljnije i hrana obilnija. Na razvoj ovoga tipa utjecali su kraj arapskih pastuha, lipicanski, engleski polukrvni i nonius, pastusi, a u nekim krajevima u zadnjih 20 godina i pastusi belgijske krvi. Zato su konji ovoga tipa jači i veći. Oni su u glavnom upotrebljavani u kolima za vožnju, a manje za jahanje, pa imadu u glavnom tip voznog konja.
Bosanski, hercegovački i makedonski konj gajio se poglavito u brdinama pod vrlo teškim prilikama. Ishrana mu je vrlo slaba. Na razvoj ove pasmine utjecali su mnogo turski (arapski) pastusi. Ovi su konji oduvijek iskorišćivani kao jahaći konji i tovarnjaci. (str. 12.)
- Koja je privreda vrijednost bosanskog, hercegovačkog i makedonskog konja?
Privredna mu je vrijednost nerazmjerno velika. Neobično su ustrajni, tvrdi i jaki, troše vrlo malo hrane, a zadovoljavaju se sa slabom hranom. Nema pasmine konja, koja bi kadra bila u razmjeru sa svojom životnom težinom u našim prilikama izvršiti onaj rad, što ga oni vrše. Bosanski i hercegovački konj na glasu je i poznat u Evropi po svojim sigurnim hodovima na brdskom terenu. (str. 14.)
- Koje su najbitnije odredbe Zakona o ustrojstvu državnih ergela?
Da je cijela država razdijeljena u 7 konjogojstvenih oblasti i to Dušanovo kraj Skoplja (južna Srbija), Goražda (Bosna), Karagjorgjevo (Bačka), Ljubičevo (Srbija), Selo kraj Ljubljane (Slovenija), Stančić (Hrvatska) i Vrana (Dalmacija). (str. 50.)
- Koje se pasmine konja gaje u državnim ergelama?
U državnoj ergeli Dušanovo arapski punokrvnici i polukrvnici, u državnoj ergeli Goražda arapski punokrvnici i polukrvnici, te bosanski konji, u državnoj ergeli Karagjorgjevo noniusi, arapski polukrvnici i lipicanci, u državnoj ergeli Ljubičevo engleski punokrvnici i polukrvnici, U državnoj ergeli Stančić lipicanci i noniusi, u državnoj ergeli Vrana arapski polukrvnici i lipicanci. (str. 51.)
