Podveležje je plato podno planine Velež, prostire se izmežu planine Velež i Mostara sa okolinom. Krševiti je bezvodan predio pa je od graditeljskog naslijeđa iz prošlosti ostalo puno objekata koji su čovjeku služili za sanbdjevanje vodom. Ti objekti su građeni od kamena, pa su nam dosada relativno dobro očuvani iako se koriste malo ili nikako. Ipak odolijevaju vremenu.
Jedna čatrnja se razlikuje od svih ostalih na ovom području. Potpuno je suha i to u proljetno doba (mart). U kartama je upisana pod nazivom Rosulja. Taj predio nije stalno naseljen, koristio se je za ljetnu ispašu. Čatrnja je izgrađena na relativno ravnom terenu pri kraju jedne vododerine. Uz ovu čatrnju skoro da nema elemenata koji bi služili za hvatanje kišnice, što je malo čudno jer čatrnje to obično imaju. Ima nadzemni dio koji je ćini mi se više služio za hvatanje sniježnice, nego kišnice. Nema nikakvog ni slabog izvora vode (žive vode). Njena funkcija joj je bila da uhvati i akumulira što više snijega u vrijeme proljetnog topljenja niz spomenutu vododerinu. Uz čatrnju su dva poprečna zida, manji 3 metra, a duži 13 metara. Oni čine lijevak koji je hvatao snijeg i koji se dalje otapao kroz tri mala otvora na zidu čatrnje (20×20 cm) i slivao se kao sniježnica u čatrnju. Na vododerini je jedan prijeki mali kameni zid, uzvodno od čatrnje oko 200 metara (manja slika). Funkcija mu je bila da zadrži i uspori topljeni snijeg, prij nego pto dođe do čatrnje. Čatrnja je potpuno okruglog oblika, prečnika oko 16 metara, dubina spremišta je 3 metra. Ukopana je u tlo, samo oko 1 metar zida je iznad tla. Izgrađena je od precizno tesanog kamena, djelimično je korišten i beton za izgradnju dva korita uz zid čatrnje, po kruni zida i u unutrašnjosti samo kao glazura. Moguće je da je beton kasnija građevinska intervencija. Između dva korita je jedna mala betonska klupa na kojoj se je moglo sjediti, što ukazuje da je to mjesto imalo svoj društveni karakter. Dno je pokriveno humusom uslijed nekorištenja. Zidovi čatrnje se urušavaju i sve zarasta.
Osjeti se da je cijeli predio odisao životom ljudi i stoke.
Istraživač Tvrtko Kanaet, koji je na Podveležju boravio i istraživao u dva navrata, prvi put tridesetih godina prošlog stoljeća, a drugi put nakon Drugog svjetskog rata, odnosno pedesetih godina prošlog stoljeća, zabilježio da je čatrnju Rosulju sagradio Higijenski zavod iz Beograda.
Još jedna sitnica koja govori o bezvodnosti ovog kraja je i ovo:
Da je Podveležje bezvodan kraj je ušlo i narodne pjesme. Tako je istraživač Kanaet od stanovništva zabilježio krtaku narodnu pjesmu:
”Sarajevo šeher je,
Čehoje plaho je,
Nevesinje ravno je,
Bijelo Polje nezgodno,
Podveležje brezvodno,
U Dubrave kukričavo,
u Gabeli grozničavo.”
Smjer kretanje topljene sniježnice. Na maloj fotografija je prijeki mali kameni zid na vododerini uzvodno od čatrnje.
Korito, klupa i otvor na zidu za vodu, iako je teško povjerovati da je nivo otopljenog snijega sezao do otvora
Dio zida koji se je urušio – u pozadini planina Velež
Pogled iz zraka