In memoriam solunskoj banji

Izmišljena topla voda iz ofiolitne zone Konjuha. Uništen je najstariji objekat uz rijeku Krivaju.

(25 miliona godina – 2024.)

Ofiolitna zona

Nakon krečnjačkog kanjona dugog oko 4 km, kotlina Krivaje se pomalo širi i sve više ulazi u ofiolitnu zonu. A ofiolitna zona je posebna priča koju grebemo ovdje. U novije vrijeme k njoj nam je uperio oči i znatiželju naš poznati karstolog Ivo Lučić sa jednim zanimljivim tekstom u dva časopisa i u svojoj knjizi ”K bosanskom oceanu”. U svom tekstu Lučić je skrenuo naučnu pažnja na ofiolite kao vrlo rijetku geološku i geomorfološku pojavu u svijetu. Preporučujemo tekst za pročitati. Ovdje donosimo samo dio kako bi bolje objasnili da se radi o geomorfološkoj rijetkosti kakvu imamo.

Ofioliti su stijene koje nastaju samo na okeanskom dnu, jednako danas ka i milionima godina ranije. Naši ofioliti su nastajali prije 150 miliona godina u Tetis okeanu koji je razvojem reljefa zemlje nestao. Ima ih od Alpa do Irana. U Bosni od Kozare, preko Borije, pa na Konjuh, te se prorjeđuje prema Višegradu, pored Rudog i ka jugozapadnoj Srbiji. Konjuh sa prostorom oko Krivaje jedan je od njegovih najljepših primjera – tvrdi Ivo Lučić. Da je nešto posebno, to potvrđuje svako ko je vidio ovaj predio konjuhske ofiolitne zone, napio se vode, okupao se u ovdašnjim banjama, pomiris’o borovinu, brao borovnice…, morao je vidjeti da je to posebno geološko područje. U takvoj zoni javljaju se termo-mineralna vrela. Solunska banja je jedan od termalnih izvora konjuhske ofiolitne zone.

Dok je bilo ovaca i vune koja se je prala u ovdašnjim termalnim izvorima prije češljanja, češljar na lokalnoj vunenoj češljari je mogao da prepozna vunu koja je oprana u ovoj banjskoj vodi. Tvrdio je da mu je sa njom bilo najlakše raditi. I to govori o posebnosti vode.

Priča se da su ovaj bazenčić napravili radnici koji su gradili prugu sebi kao ‘jakuzi’, drugi kažu da su ga napravili radnici koji su gradili cestu, nakon što je pruga ‘oporena’. Bilo kako bilo, znamo da su bazen izgradili radnici, koji su radnici manje nam je bitno. Sigurno je na ovom mjestu uvijek bio mali ograđeni prostor kojeg je lokalno stanovništvo, a posebno djeca, koristili za svoje potrebe. Ova voda starija je od čovjeka. Ne znamo kada je napravljen ovaj objekat. Ali nije teško pretpostaviti da je čovjek ovu vodu koristio od kad zna za nju. Na kamenim zidovima je bilo uočljivo da su dograđivani. Uz rijeku Krivaju ovo je bio najstariji objekat koji je čovjek sagradio.

Da stvar bude jasnija, lokalna vlast je u izgradnji bazena za kupanje u mjestu Solun 1 km uzvodnije, morala izmisliti način kako prebaciti toplu vodu uzvodno. Izmislili su najjeftiniji način, da postojeći mali kameni bazen (2×2 m) prodube, betonski kaptiraju kako bi se voda mogla crpiti za potrebe novo izgrađenog velikog bazena. Kako usmeno saznajemo sve uz obećanje da će sagraditi nov mali bazen po uzoru na stari. Ne, ne treba. Hvala.

Otkud ovdašnjem čovjeku tolika potreba da ruši staro kako bi na tom mjestu sagradio nešto novo. A vrlo je jednostavno, pored tog starog možeš napraviti nešto novo, a da ne rušiš staro. Tako svi rade koji paze na svoju prošlost i na svoje postojanje, na svoju tradiciju, na svoje umijeće. Tako se i ovdje moglo zabušiti tlo i izmisliti nova topla voda. Zar niko nije izmislio bušenja tla.

Nije sve u betonu. Kada si čovječe sjeo na beton da se odmoriš ili si se uvijek odmarao u hladu, u travi, ispod drveta, uz vodu… i sve to staje u jednu riječ. Priroda. U prirodi si se odmorio, zato što si u njoj ponikao.

Pitaj čovječe kako ću napraviti novo, a da ne diram staro. Pitaj. Nije sramota. Nije sramota ne znati, nego je sramota nehtjeti znati. Voda pere sve samo ljudsku glupost ne može. Krojiti gaće nije isto što i prostorno planiranje. Za oboje treba vještina i znanje.

Uništili su lokalni prostorni planeri najstariji objekat sagrađen uz ovu rijeku, a možda i šire i dalje.

Beton je dobar, ali nije uvijek nužan i potreban.

Bez obzira koliki je čovjekov utjecaj na neko malo mjesto, neke životinjske vrste opstaju. U aprilu 2020. godine iz ovog potoka iz kojega voda iz malog kamenog bazena teče u Krivaju izvadili smo nekoliko jedinki malog vodenog puža Radix balthica (Linnæus, 1758). U nekoliko navrata kasnije vidjelo se da ovih puževa ima u velikim količinama po kamenju uz potočić, a i po pjeskovitom dnu potoka. Šta se desilo u međuvremenu. Savremeni čovjek nikako da skonta da je njegov izum beton i nije neki izum za živi svijet kojem i sam pripada. Nakon samo male betonske intervencije prije nekoliko godina puževa više u potočiću nije bilo u velikom broju kao ranije. To više nije bilo njihovo pravo stanište. No, ali ipak na mjestima gdje nema betona, po kamenju i mahovini bilo ih još. Određivanje vrsta vodenih puževa radio je Centar za krš i speleologiju iz Sarajeva uz pomoć Laboratorija za istraživanje biodiverziteta iz Hetlingena u Njemačkoj. Centar za krš i speleologiju u protekle četiri godine prikupio je uzorke vodenih puževa sa više od 500 lokacija (vrela, vodotoka, česmi, korita i sličnih objekata za vodu). Nekoliko desetaka uzoraka je prikupljeno iz sliva Krivaje. Na području Bosne i Hercegovine otkrivene su četiri potpuno nove vrste vodenih puževa za nauku i osam novih vrsta koje po prvi put registrovane na prostoru Bosne i Hercegovine. Nakon devastacije pri izgradnji betonske kaptaže, nema ni jedne jedinke.

Mirnes Hasanspahić

Literatura:

–        Lučić Ivo, 2018. ”K bosanskom oceanu”, god. III, br. 4-5, Časopis Summit, Klub ekstremnih sportova Summit Banovići, str. 6-7;

–        Lučić Ivo, 2023. ”K bosanskom oceanu”, Centar za krš i speleologiju i Synopsis d.o.o., Sarajevo-Zagreb;

–        Mulaomerović J., Glöer P., Hasanspahić M., Bajraktarević A., (2023), ‘’Rasprostranjenosti izvorskih i vodenih puževa u slivu rijeke Save”, Voda i mi – Časopis Agencije za vodno područje rijeke Save, Sarajevo, br. 110, novembar 2023. 29-34. link;

***

Danas, u vremenu ‘sve na klik’ nje teško vidjeti kako drugi u sličnim situacijama žive sa prirodom. Bez velike ekspertize u Google prevodilac može se upisati ‘prirodni termalni izvori’ i rezultat prijevoda prenijeti na svjetski YuTube televizor i vidjeti kako se Islanđani odmaraju u svojoj izmišljenoj toploj vodi. Bez obzira što su najpoznatiji u svijetu po korištenju geotermalne energije, neke prirodne stvari ne diraju. Ne samo oni, na tom YuTube televizoru možete vidjeti i ostale u svom prirodnom ambijentu toplih izvora, od Novog Zelanda do Britiš Kolumbije.

Galerija fotografija