{"id":1391,"date":"2026-10-28T13:55:14","date_gmt":"2026-10-28T13:55:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/?p=1391"},"modified":"2026-10-28T16:09:30","modified_gmt":"2026-10-28T16:09:30","slug":"drvena-korita","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/?p=1391","title":{"rendered":"Drvena korita"},"content":{"rendered":"

[et_pb_section fb_built=”1″ admin_label=”section” _builder_version=”4.16″ global_colors_info=”{}”][et_pb_row admin_label=”row” _builder_version=”4.16″ background_size=”initial” background_position=”top_left” background_repeat=”repeat” global_colors_info=”{}”][et_pb_column type=”4_4″ _builder_version=”4.16″ custom_padding=”|||” global_colors_info=”{}” custom_padding__hover=”|||”][et_pb_testimonial _builder_version=”4.24.0″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”]<\/p>\n

Gradnja od drveta.<\/p>\n

Tradicija koja nestaje.<\/p>\n

[\/et_pb_testimonial][et_pb_text _builder_version=”4.24.0″ _module_preset=”default” header_2_font_size=”27px” global_colors_info=”{}”]<\/p>\n

U kamenitim, kr\u0161evitim i kra\u0161kim podru\u010djima korita se naj\u010de\u0161\u0107e izra\u0111uju od kamena, dok se u \u0161umovitim krajevima izra\u0111uju od drveta. Kamen je trajniji i dugovje\u010dniji materijal, dok je drvo podlo\u017enije propadanju i kra\u0107eg vijeka. Pripremili smo galeriju fotografija iz na\u0161e kolekcije drvenih korita sa podru\u010dja sliva rijeke Krivaje. Analizirat \u0107emo na\u010din izrade, materijale te alate koji su pri tome kori\u0161teni.<\/p>\n

Kada smo pisali \u010dlanak o \u010cuni\u0161tima<\/a>, spomenuli smo gradnju u drvetu: naveli smo primjere izrade drvnog badnja za vodenice i izradu drvenih korita. Iznijeli smo neke osnovne stvari o njihovoj izradi. Ovog puta predstavit \u0107emo malo detaljnije izradu drvenih korita iz jednog debla drveta i opisati jedan alat koji se je pri njihovoj izradi koristio.<\/p>\n

Za\u0161to su se korita izra\u0111ivala iz jednog komada drveta, odnosno jednog debla? Razlog je bio jednostavan \u2013 korito je moralo zadr\u017eavati vodu. Da je bilo sastavljeno od vi\u0161e dijelova, na spojevima bi dolazilo do gubitka vode. Zbog toga su se korita naj\u010de\u0161\u0107e izra\u0111ivala od jednog komada drveta. Postavljala su se uz izvore i druga mjesta na kojima je bila dostupna voda, a slu\u017eila su kao mala akumulacija i olak\u0161avala pojenje stoke. Korita su bila razli\u010ditih du\u017eina, od vrlo malih do 7\u20138 metara. Izra\u0111ivana su naj\u010de\u0161\u0107e od bora i jele, ali i od smr\u010de, bukve i hrasta.<\/p>\n

 <\/p>\n

U novije vrijeme korita se izra\u0111uju uz pomo\u0107 motorne pile, koju ovdje nazivaju motorkom. Najprije se njome usijeku vanjske strane unutra\u0161njeg dijela debla koji \u0107e se izdubiti, odnosno \u201eokru\u017ei\u201c prostor predvi\u0111en za udubljenje. Zatim se unutra\u0161nji dio vi\u0161e puta popre\u010dno i uzdu\u017eno usije\u010de motornom pilom. Tako nastali komadi drveta izbijaju se malom sjekiricom, \u0161irim dlijetom i alatkom koju \u0107emo u nastavku detaljnije opisat. Nakon toga se unutra\u0161nje stijenke korita fino zagla\u0111uju. S vanjske strane skida se kora, a povr\u0161ina se tako\u0111er obra\u0111uje i zagla\u0111uje. Na fotografijama se na unutra\u0161njim stijenkama korita mogu uo\u010diti tragovi usijecanja motornom pilom.<\/p>\n

Va\u017eno je da stablo nema grana ili da ih ima \u0161to manje, jer grane na mjestima na kojima izrastaju naru\u0161avaju strukturu drveta, odnosno zida korita. Na tim mjestima postoji opasnost da se pri izradi, a kasnije i tokom upotrebe, pojavi ne\u017eeljeni otvor ili pukotina. Cilj je da korito \u0161to bolje zadr\u017eava vodu, posebno ako je izvor male izda\u0161nosti, \u0161to je naro\u010dito va\u017eno u su\u0161nom periodu.<\/p>\n

U nekim podru\u010djima, gdje nema dovoljno visoke \u0161ume i velikih, pravih stabala, primijetili smo da su korita izra\u0111ena od drveta koje nije sasvim pravo i koje je imalo velike grane. Ipak, zidovi takvih korita ostali su dobro o\u010duvani. U tim slu\u010dajevima vodilo se ra\u010duna da zidovi korita budu \u0161to deblji.<\/p>\n

Drvena korita su tradicija i dio lokalnog krajolika. Prava tradicija je ono \u010demu se ne zna po\u010detak. Jedno od korita koje smo ranije zabilje\u017eili vi\u0161e ne postoji \u2013 nestalo je u periodu izme\u0111u 2014. i 2026. godine. Vjerovatno ih je u me\u0111uvremenu propalo jo\u0161. Neka su zamijenjena betonskim koritima. Potreba za drvenim koritima sve je manja: stoke je sve manje, a sela \u0161irom jugoisto\u010dne Evrope postepeno ostaju bez stanovni\u0161tva. Ako se ovaj trend nastavi, za desetak godina drvena korita mogla bi gotovo potpuno nestati. Ostat \u0107e zabilje\u017eena na fotografijama i u sje\u0107anjima ljudi koji su ih koristili.<\/p>\n

U ovim malim vodenim akumulacijama stani\u0161te pronalaze i sitni vodeni organizmi. Nekoliko puta smo u njima uzorkovali male slatkovodne pu\u017eeve (Gastropode). Oni \u017eive u izvorima, potocima, rijekama, jezerima i podzemnim vodama, ali mogu obitavati i u drvenim koritima. Ve\u0107ina ih je vrlo sitna, \u010desto svega 1\u20135 mm. Ko zna koliko jo\u0161 mikroorganizama i drugih sitnih vodenih organizama obitava u ovim malim vodenim akumulacijama?<\/p>\n

Izrada ovakvih korita imala je vrlo mali utjecaj na okoli\u0161. Za njihovu izradu kori\u0161ten je obnovljivi prirodni resurs \u2013 drvo. Kada bi korito dotrajalo i vi\u0161e se nije moglo koristiti, nije stvaralo otpad u dana\u0161njem smislu. Ostaci drveta mogli su se iskoristiti kao ogrjev, a sam materijal se prirodno razgra\u0111ivao.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kako se nekada pravilo korito (kobla\/keser\/tesla)<\/strong><\/h2>\n

Ru\u010dna alatka kojom se najlak\u0161e izdubljivala unutra\u0161njost drveta bila je kobla ili keser. Njena upotreba bila je posebno va\u017ena prije pojave motorne pile, kada se drvo moralo u potpunosti izdubiti ru\u010dno. Jedna od osnovnih konstrukcionih, ali i namjenskih razlika u odnosu na sjekiru jeste u polo\u017eaju sje\u010diva: kod sjekire je sje\u010divo paralelno s dr\u0161kom, dok je kod kesera postavljeno popre\u010dno, odnosno horizontalno u odnosu na dr\u0161ku. Za masivnije radove pri izdubljivanju drveta, kao \u0161to je izrada korita, mogla se koristiti i sjekira krampa, koja je imala du\u017eu dr\u0161ku i bila masivnija alatka u odnosu na keser, odnosno koblu.<\/p>\n

Rije\u010d \u201ekeser\u201c u na\u0161 je jezik do\u0161la iz turskog jezika. \u0106\u00e8ser, k\u00e8ser (tur.) ozna\u010dava vrstu \u010deki\u0107a koji s jedne strane ima o\u0161tricu i kojim se mo\u017ee sje\u0107i i tesati (\u0160kalji\u0107, 1989: 191). Porijeklo rije\u010di \u201ekobla\u201c nismo uspjeli utvrditi. Tesla je tre\u0107i naziv koji se za ovu alatku koristi na ju\u017enoslavenskom govornom podru\u010dju.<\/p>\n

Alatka se nekada \u010desto koristila. Pojavom motornih i elektri\u010dnih ma\u0161ina postepeno je potisnuta iz upotrebe i danas je \u010desto mo\u017eemo vidjeti u muzejima kao muzejski eksponat. Izdvojili smo nekoliko crte\u017ea ove alatke iz starih njema\u010dkih i austrijskih prodajnih kataloga iz 1913, 1926. i 1937\/38. godine. U njema\u010dkom jeziku naziva se \u201eDexel\u201c. U katalozima je predstavljena u nekoliko varijanti: Zimmermanns-Dexel<\/em> \u2013 stolarska sjekira, odnosno tesla; Schiffszimmermanns-Dexel<\/em> \u2013 brodograditeljska tesla; i K\u00fcferdexel<\/em> \u2013 ba\u010dvarska tesla.<\/p>\n

Upotreba ovog alata ima dugu pro\u0161lost. Keser se mo\u017ee na\u0107i i me\u0111u prahistorijskim alatima, upravo me\u0111u alatima za obradu drveta. Pod zajedni\u010dkim terminom ascia<\/em> podrazumijevala se, uz sjekiru, i ova vrsta alata. U \u0161iru upotrebu keser ulazi tokom rimskog perioda, kada se po\u010dinju razvijati i razli\u010dite varijante ovog alata. U arheolo\u0161kom smislu keseri se razlikuju prema obliku sje\u010diva, koje mo\u017ee biti ravno ili lu\u010dno zasvedeno (Busulad\u017ei\u0107, 2014: 41\u201343).<\/p>\n

Prona\u0161li smo ovu alatku koja se koristila na ovom podru\u010dju. Keser ili kobla prikazana na fotografijama u vlasni\u0161tvu je Bege Hasanspahi\u0107a (90) iz \u017dinove. Bego je stolar. Danas, u devedesetoj godini \u017eivota, vi\u0161e ne radi, ali i dalje rado govori o obradi drveta. Tokom posljednje dvije-tri decenije izra\u0111ivao je sazove i, naravno, koristio ovu alatku, kojom je izdubljivao rezonator ovog drvenog \u017ei\u010danog instrumenta. Za nju koristi nazive keser i kobla. U jednoj studiji o izradi saza Bego je predstavljen s jo\u0161 nekoliko graditelja ovog instrumenta u Bosni (Trako, 2014).<\/p>\n

Mirnes Hasanspahi\u0107<\/p>\n

[\/et_pb_text][et_pb_text _builder_version=”4.24.0″ _module_preset=”default” header_3_font_size=”23px” background_color=”rgba(181,206,125,0.41)” custom_margin=”||||false|false” custom_padding=”10px|10px|10px|10px|false|false” global_colors_info=”{}”]<\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/h3>\n