{"id":702,"date":"2024-09-03T08:24:28","date_gmt":"2024-09-03T08:24:28","guid":{"rendered":"https:\/\/itd-web.com\/moj%20magazin\/?p=702"},"modified":"2025-08-14T17:10:06","modified_gmt":"2025-08-14T17:10:06","slug":"rukom-nema-vise-ko-da-pise","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/?p=702","title":{"rendered":"Rukom nema vi\u0161e ko da pi\u0161e"},"content":{"rendered":"<p>[et_pb_section fb_built=&#8221;1&#8243; _builder_version=&#8221;4.24.0&#8243; _module_preset=&#8221;default&#8221; global_colors_info=&#8221;{}&#8221;][et_pb_row _builder_version=&#8221;4.24.0&#8243; _module_preset=&#8221;default&#8221; global_colors_info=&#8221;{}&#8221;][et_pb_column type=&#8221;4_4&#8243; _builder_version=&#8221;4.24.0&#8243; _module_preset=&#8221;default&#8221; global_colors_info=&#8221;{}&#8221;][et_pb_text _builder_version=&#8221;4.24.0&#8243; _module_preset=&#8221;default&#8221; hover_enabled=&#8221;0&#8243; global_colors_info=&#8221;{}&#8221; sticky_enabled=&#8221;0&#8243;]<\/p>\n<blockquote>\n<p>U jeku digitalne revolucije \u0161ta \u0107e se desiti sa pisanjem? Mo\u017eda \u0107e se krajem ovog stolje\u0107a organizovati ve\u010deri ljubitelja pisanja rukom\u2026 Mo\u017eda \u0107e ih zvati rukopisci\u2026 Mo\u017eda \u0107e se pisanje prebaciti u hobi\u2026 Mo\u017eda \u0107e u\u010denici imati samo jednu lekciju pod naslovom Rukopis, tek toliko da im se poka\u017ee kako se nekada pisalo\u2026 Mo\u017eda \u0107e pisanje rukom postati umjetnost\u2026<\/p>\n<\/blockquote>\n<p>Godine 2011. iz Indije je stigla vijest da je zatvorena fabrika \u0161tampa\u010dih ma\u0161ina. Posljednja fabrika u svijetu. To da je zatvorena u tu ta\u010dnost vjerujem, al\u2019 da je posljednja \u2013 trebalo bi i Kinu provjeriti, mo\u017eda je neka sli\u010dna fabrikica preostala. Da li je zadnja ili nezadnja, manje bitno, a da je zatvorena bitno je. Ka\u017ee ista vijest da su u Indiji do tada u medicinskim ustanovama koristili ma\u0161ine za pisanje i da su na kraju i oni pre\u0161li na printizaciju. Iako se i u to mo\u017ee sumnjati, jer neka sela po Indiji tek dobijaju elektri\u010dnu energiju. Da li neko od tih sela ima ambulantu ili nema, je isto dio koji mo\u017eemo naga\u0111ati. Bilo kako bilo, fabrika vi\u0161e ne \u0161tanca \u0161tampa\u010de ma\u0161ine. Da ne bude zbunjoze, za\u0161to su u medicinskim institutacijama koristili ma\u0161ine, je radi garancije i dugotrajnosti ispisa, na trag iz ma\u0161ine proizvo\u0111a\u010di su davali dugotrajnuju garanciju postojanosti, a proizvo\u0111a\u010di hemikalija za printere (mo\u017eemo ih zvati tonerd\u017eije), nisu imali toliko dugo civilizacijsko iskustvo da bi za svoj proizvod mogli dati stoljetnu ili dulju garanciju. Treba potsjetiti i na to, da je kroz dvadeseto stolje\u0107e, kroz tada\u0161nja civilizacijska iskustva, bilo pravilo da se neka va\u017ena dokumenta i neke mati\u010dne knjige pi\u0161u iskulj\u010divo nalivperom, jer se toj tinti vi\u0161e vjerovalo na dugotrajnost. Iako su na\u0161a iskustva pokazala da ta dugotrjanost i nije bitna, jer ni jedna ta knjiga nije uni\u0161tena uspjev\u0161i da izblijedi od vremena, jer su prije toga vatra ili neki drugi nemar preduhitrili vrijeme. Ho\u010du re\u010di, da nam je vatra ve\u0107i neprijatelj od vremena. Ona dohaka svakom ispisu. Puno je ispisanih stvari izgorjelo. Reklo bi se, gdje vatra lizne \u2013 tu slova ne rastu. <img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"wp-image-706 size-medium alignright\" src=\"https:\/\/itd-web.com\/moj%20magazin\/wp-content\/uploads\/2024\/09\/stampaca-masina-300x187.png\" alt=\"D\u017eevad Karahasan (1953-2023)\" width=\"300\" height=\"187\" \/><\/p>\n<p>Na dugotrajnost tinte iz nalivpera nas je, ispotiha, nekazav\u0161i za\u0161to, upozoravao i poneki professor sa poneke katedre, pred kraj pro\u0161log stolje\u0107a, stavljaju\u0107i nam potpis u indeks, kojega smo mi gurali u zadnji d\u017eep farmerica. Jedan je professor \u010dak i naglasio, rekav\u0161i, sa\u010dekajte me da odem u kabinet po nalivpero. Prijave za ispite sad lete elektronski, a za potpise sa katedri ne znam. Mo\u017eda profesori sada na stolu imaju digitalne plo\u010dice za potpis, ako nemaju, uskoro \u0107e imati. Dostavlja\u010di brzih po\u0161ta ih ve\u0107 imaju.<\/p>\n<p>Druga vijest koja izazvala zabirnutost (vi\u0161e je to bilo \u017ealjenje, nego zabrinutost), kada je na bolji svijet otputovao knji\u017eevnik D\u017eevad Karahasan (1953-2023). Bilo ga je milina slu\u0161ati kada pri\u010da kako pi\u0161e rukom, kako opisuje ritual odabira olovke pri po\u010dinjanju pisanja, kako to uspore\u0111uje sa zanatlijom koji rukom radi svoj pos\u2019o&#8230; Vjerovatno nikada ne\u0107u otvoriti njegovu knjigu, a da se ne sjetim toga. Od kada on ode, rukom vi\u0161e nema ko da pi\u0161e.<\/p>\n<p>Ju\u010der sam razrednici na roditeljskim informacijama podigao zabrinutost kada smo razgovarali o dje\u010dijim rukopisima i rekao joj da se i ne mora pretjerano turuditi da u\u010denici pi\u0161u rukom. Svakako se kre\u0107emo samo ka potpisu. Zabrinutost joj je bila ve\u0107a, jer predaje jezik.<\/p>\n<p>Digitalne plo\u010dice za potpis ako ve\u0107 nemaju, mo\u017eda \u0107e biti opremljenom fukncijom \u010detveroznakovnim <em>pin<\/em>-om, pa ne\u0107e biti potrebno potpisivati svaki put, nego samo unijeti svoj pin i potpis leti. \u0160to da ne! Kad mo\u017ee digitalin nov\u010danik (\u010ditaj \u2018bankovna kartica\u2019) raditi sa <em>pin<\/em>-om od \u010detiri cifre, za\u0161to ne bi mogo potpis. Ako neko, nekim slu\u010dajem ne bude se znao potpisati, ne mora da brine. Nije problem. Ima rje\u0161enje i za njeg i ve\u0107 je u \u0161irokoj prodaji. Neki informati\u010dki ure\u0111aji imaju mogu\u0107nost da se pokre\u010du samo na dodir jagodice prsta svog vlasnika i brave na vratima automobile imaju istu mogu\u0107nost, auta prepoznavaju saobra\u0107ajne znakove pored ceste, sama usporavaju kada je potrebno, sami se brisa\u010di pale, senzor za ono, senzor za ovo\u2026 Na\u0161e je samo da platimo i prst u ure\u0111aj umo\u010dimo.<\/p>\n<p>Mo\u017eda vje\u0161ta\u010dka inteligencija najvaljuje vrhunac digitalne revolucije. Njoj sam neki dan postavio tri pitanja. Dva lagana je odgovorila, ali na tre\u0107e, malo te\u017ee, nije imala odgovora, iako je trebala imati. Hm. Pustimo je neka jo\u0161 napreduje. Svakako joj se mora sve programirati i podastrijeti, da bi izbacila informaciju\/podatak. Tako je sa ma\u0161inama, tra\u017ee sve da ih se ne\u0161to pita, pa da bi dale odgovor.<\/p>\n<p>Kako uzviknu pomenuti pisac: Raja! Raja, nemojte se bojati revolucije. Sje\u010date se kakav je dar-mar Gutenberg izazvao, kada je otisnuo svoju prvu stranicu, mislilo se da ne\u0107e vi\u0161e nikada niko ni\u0161ta pisati rukom, a pisalo se hej-haj vremena poslije. Pa \u0161tampa\u010de ma\u0161ine, pa kompijuteri sa svojom <em>copy-paste<\/em> \u010davrlamom, pa internet sa svojim pretra\u017eiva\u010dima, pa vje\u0161ta\u010dka inteligencija\u2026 Ne treba zaboraviti ni Feni\u010dane kada su civilizaciju kutarisali slikovnog pisma i svaki glas zamjenili svojim znakom. Vauuu! Koja je to vijest bila.<\/p>\n<p>Mo\u017eda \u0107e se krajem ovog stolje\u0107a organizovati ve\u010deri ljubitelja pisanja rukom\u2026 Mo\u017eda \u0107e ih zvati rukopisci\u2026 Mo\u017eda \u0107e se pisanje prebaciti u hobi\u2026 Mo\u017eda \u0107e u\u010denici imati samo jednu lekciju pod naslovom Rukopis, tek toliko da im se poka\u017ee kako se nekada pisalo\u2026 Mo\u017eda \u0107e pisanje rukom postati umjetnost\u2026<\/p>\n<p>Su\u0161tina se nikada ne mijenja, ostaju uvijek la\u017e i istina. Mijenjaju su samo brzina i koli\u010dina protoka informacija. Ure\u0111aja se mo\u017ee napraviti, ali mozak i ruka su nezamjenjivi.<\/p>\n<p>[\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U jeku digitalne revolucije \u0161ta \u0107e se desiti sa pisanjem? Mo\u017eda \u0107e se krajem ovog stolje\u0107a organizovati ve\u010deri ljubitelja pisanja rukom\u2026<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":705,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/702"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=702"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/702\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1144,"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/702\/revisions\/1144"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/705"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bhdocumentary.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}