Jedne subote neznajući šta ćemo odsebe i kud ćemo, Mufa i ja, metodom slučajnog 'mapovskog uzorkovanja' odaberemo ovaj kraj za prohodati planinom.

Hem praznik, hem petak, prilika da Konjic vidim u hladne dane. Kraj studenog je i prilika za obilježavanje smrti najodvažnijeg čovjeka što se ovdje rodi i da pokušam pronaći vječnu mu kuću.

Kratak decembarski dan sa nestabilnim vremenom u porodičnom ambijentu, idealan je za posjete zanimljivim objektima 'zatvorenog tipa', luksuznijim, sa rasvjetom, klimatizacijom i sl. Vrh bivše države je imao takav objekat. Gdje? Blizu Konjica.

Svega i svačega na zapadnim padinama planine Bjelašnice. Do mahale/katuna Opančak, a to je na 1420 m n/v dobacili smo sa 4x4, dalje nastavili nogama.

Kada smo sunčani vikend trinaestog marta obilazili vrela uz Trebižat, uvjerili smo se da su vrela lijepa, ali jedno vrelo ipak posebno. Radi se o vrelu Klokun u naselju Klobuk. Iako ima puno vrela koja nose naziv Klobuk, ovdje je imenodavac naselju dao Klobuk.